OPG Rodić: Soparnik

Petar i Marija Rodić bave se uzgojem blitve, maslinovog ulja i svih drugih sastojaka potrebnih za pripremu poljičkog soparnika koji je ovog vikenda bio pravi hit na Sajmu zimnice i autohtonih proizvoda u Zagrebu

Ja sam Petar Rodić, veliki poljički knez i potpredsjednik Udruge Polički soparnik. Imate čast prisustvovati prezentaciji i rezanju poljičkog soparnika, autohtonog proizvoda koje je zaštićen oznakom zemljopisnog porijekla - predstavio nam se ponosno Petar Rodič, vlasnik istoimenog OPG-a nutkajući nas da probamo poljički deliciju koje su pripremile vješte ruke njegove supruge Marije Rodić.

Iako je soparnik jednostavno jelo koje se već stoljećima nalazi na jelovnicima Dalmacije i Dalmatinske zagore, njegova priprema nije nimalo jednostavna. Kako bi se dobilo tijesto savršene debljine, potrebno ga je dobro izvaljati. Š½ena koja sprema soparnik, zbog toga mora biti iznimno vješta i uz pravilno valjanje tijesta, mora znati dobro pripremiti i blitvu, sitno ju narezati za nadjev i začiniti maslinovim uljem. Stavlja se potom između dva beskvasna tijesta čiji je promjer 75 do 85 centimetara, ovisno o rasponu ruku domaćice. Na vrh se stavlja kukuruzna krupica i potom na užareni komin i peče se oko 10, 15 minuta, odstrani se pepeo, namaže se maslinovim i češnjakom te je spreman za jelo.

Kakva je to pizza?

Proizvod je potpuno vegetarijanski pa je soparnik bio hit veganskog sajma ZegeVege. Probali su ga i mnogi na Sajmu zimnice i autohtonih proizvoda ovoga vikenda na zagrebačkom Europskom trgu pa tako i mi. Zbunjeni Zagrepčani znatiželjno su zastajkivali pred pultom OPG-a Rodić, a neki od njih pitali su o kakvoj se vrsti pizze radi.

Soparnik se, objašnjavaju nam supružnici, smije pripremati samo na prostoru bivše Poljičke republike, mikroregije koja je imala svoju autonomiju od 13. stoljeća do Napoleonskih ratova, a omeđena je rijekama Cetinom, Š½rnovnicom, obroncima Mosora i Jadranskog mora. Škrt je to kraj na kojem uspijeva malo koja poljoprivredna kultura, no priča se da su poljička autonomija i drevni običaji potakli Thomasa Moorea da napiše soje slavno djelo "Utopija".

-Ljudi su u poljičkom kraju od pamtivijeka saživljeni s planinom. Siromašni su, ali radišni. Kod nas ne uspijevaju voćarske kulture od kojih bi domaćice mijesile kolače, ali uvijek je bilo kapule i blitve pe je tako nastao soparnik. I danas ga proizvodimo na tradicionalan način. Priprema je zahtjevna, ali za njega je potrebno vrlo malo sastojaka. Radi se od dvije kile blitve, kapule, glavice češnjaka, dva deci maslinovog ulja, soli i dvije kile brašna. Za toliko malo sastojaka, dobijete veliku količinu soparnika. Kad je gotov, marendat ga more šest, sedan ljudi- govori Rodić. Soparnik se, dodaje, zove još i uljenak ili zeljanik.

Pripremao se u posebnim prilikama, u vrijeme posta, na Veliki petak, za Badnjak, dan prije blagdana Svih Svetih... Tada je bio na jelovniku svih poljičkih kuća. Poljički soparnik prvo je jelo u hrvatskoj zaštićeno oznakom zemljopisnog porijekla. Put prema zaštiti, govori Petar, nije bio lak.

-Uvijek kad ste prvi je teško. Bile su to porođajne muke, no uspjeli smo. Zaštitili smo ga uz pomoć Ministarstva poljoprivrede, a prilikom procesa zaštite konzultirali su nas i kolege iz Njemačke. Podrška je bila ključna, ona stručna kao i financijska. Bez toga, ne bismo uspjeli - prisjeća se Rodić.

Umalo je nestao

U početku, svi su im se smijali jer se bave zaštitom takva priprosta, zaboravljena narodnog jela. Nakon registracije, situacija se preokrenula. Jelo je, kaže Rodić, u poljičkom kraju bilo pred izumiranjem. Pripremalo ga je još samo petnaestak baka, no proizvodnja je nakon zaštite procvala.

-Zamalo je izumro, a danas, ni jedan domjenak nije bez soparnika, ni jedna svadba, a da na jelovniku nema soparnika. I nikad ga, ni na jednoj fešti ne ostane! Uvijek se pojede do zadnjeg komadićka- zadovoljan je on. Zbog soparnika, u Poljice su počeli svraćati i turisti jer se glas o zdravoj i hranjivoj vegetarijanskoj deliciji pročuo i van granica Hrvatske.

-Turisti dolaze na poljičke OPG-ove, promatraju kako se priprema, degustiraju ga. Nema tko nije zadovoljan. Zadnje subote u srpnju organiziramo i Festival soparnika gdje se domaćice natječu koja će ga najbolje pripremiti - kaže potpredsjednik Udruge zaslužne za zaštitu dalmatinske delicije.

Rodićevi, dakako, soparnik pripremaju i na svom OPG-u na kojem na sedam hektara uzgajaju biljne kulture potrebne za sve sastojke za njegovu pripremu. Osim brašna, ono im stiže iz Međimurja.

-Imamo blitvu, češnjak, maslinovo ulje, kapulu... Tako zatvaramo cjelinu jer ako želite da soparnik bude pravi, morate imati i prave sastojke za njega. Blitva mora biti zrela i bez umjetnog gnojiva jer ako ima umjetno gnojivo, onda je vodenasta i ne može se ispeći, da ne pušta vodu - objašnjava. Na OPG-u uzgajaju i druge kulture za sovju obitelj i poznanike kako bi svi mogli jesti zdravu, nešpricanu hranu.

-Maslinovo ulje i sve drugo što jedemo ili stavljamo u soparnik radimo za sebe i svoje najmilije. Soparnik jedu i moji unuci i ne želim ih trovati kemijskim dodacima. Nemam ni potrebu za velikim količinama, dovoljno nam je ovo što imamo - iskren je Petar.

Pojavili se i krivotvoritelji

Zaštita soparnika podigla je poljoprivredu čitavog poljičkog kraja jer su zbog velike potražnje za delicijom svi poljoprivrednici počeli saditi blitvu, masline, kapulu i češnjak potrebne za njegovu pripremu.

- Soparnik je sve pokrenuo, pogotovo proizvodnju maslinovog ulja i obnovu starih maslinika. Na prostoru Poljica imate danas onih koji se ne bave pripremom soparnika jer ne stignu, no postoji 10, 15 OPG-ova koji rade isključio blitvu jer u sezoni je za soparnikom velika potražnja - priča Rodić. Ljuti ga što su se, nakon velike popularnosti soparnika, pojavili i oni koji ga krivotvore.

-Ima onih koji ih proizvode u pećima, a ne tradicionalno, na kuminu pa se nadam da će nadležne inspekcije to zaustaviti. Inspekcije za sad gnjave one koji proizvode autohtono, a one koji krivotvore ne diraju i volio bih da se ta praksa promijeni, jer imamo i dokaze- odlučno će Rodić.

U poljoprivredi je, kaže, od djetinjstva. OPG je otvorio prije 20 godina, no završio je i građevinu pa je zaposlen u jednoj lokalnoj komunalnoj firmi. Veseli ga što mu kći studira agronomiju pa se nada da će, kada završi studij, pomagati obitelji u unaprjeđenju OPG-a. Prilikom podizanja proizvodnje, dodaje, pomogla im je Mjera 6.3.1."Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava".

-Puno nam je pomogla jer smo kroz nju nabavili strojeve za obradu zemlje, sisteme za navodnjavanje, pumpe. Kada kći završi agronomiju, prijavit ćemo se na noe mjere. Bez potpore, ne možeš biti konkurentan i bez gubitaka. Svi mladi poljoprivrednici cvjetaju pa se nadam da će među njima biti i moja kćer - ističe Petar. Ovogodišnja suša, kaže, nije zaobišla ni poljički kraj, ali snalaze se nekako, veli.

-Onaj koji nije mogao natapati i zalijevati, blitve nije imao. Imamo prednost što je u blizini rijeka Cetina pa su nasadi uz Cetinu lijepo rodili. Taj dio Poljica je snabdijevao, držao vatru, što bi mi rekli, pa nam blitve nije falilo - priča on. Hrvatsku poljoprivredu, smatra, čekaju bolji dani ako se riješe neki problemi.

-Ministarstvo je na dobrom putu, no moraju se riješiti onih koji otvore firmu, zgrnu milijune i nestanu. Treba ulagati u konkretne, a ne u izmišljene projekte. Ministarstvo poljoprivrede mora shvatiti tko su mu pravi partneri, tko su proizvođači i njima pomoći. Putujem često u inozemstvo sa soparnikom i svi se oduševe kada ga probaju. Kada kažem da sve proizvodimo na lokalnim OPG-ima, oduševe se. To se teško nađe, da ja sve ne jednom mjestu kao što imamo mi u Poljicama- zaključuje.

Objavio: www.agrobiz.hr