Dobar posao s Ginom

‘Lani smo zaradili 1,2 milijuna. Udvostručili smo dobit, čak i u pandemiji‘

Upoznali su se na zadarskoj akademiji gdje su ih obučavali za pilote. Imali su dvije zajedničke strasti - letenje i vrhunska alkoholna pića. Obišli u sve svjetske aerodrome, a kući bi se uvijek vraćali s pomno biranim bocama najskupljih i najkvalitetnijih viskija, ginova, konjaka... Što su više učili o tom svijetu, počeli su shvaćati jedan zanimljiv paradoks. Hrvatska je prepuna kvalitetnih sirovina, po koje dolaze najmoćnije svjetske alkoholne kompanije, a sami ne proizvodimo gin. Nije im to bilo jasno. Odlučili su stvar uzeti u svoje ruke i u kratkom roku Hrvatsku pretvorili u zemlju koja proizvodi dokazano najbolji gin na svijetu, potvrđeno na najprestižnijim natjecanjima i ocjenjivanjima "London dry" gina. Na IWSC natjecanju u Engleskoj, gdje se za titulu bore samo vrhunski proizvođači, njihov "Old Pilot's "gin proglašen je najboljim od svih svjetskih ginova.

Oni su Tomislav Anadolac i Hrvoje Bušić, a njihov gin danas se toči u najekskluzivnijim barovima, restoranima i hotelima u Hrvatskoj, a izvoze ga i u desetak zemalja, Švicarsku, Kanadu, Veliku Britaniju, Australiju, Singapur...

Kada su 2019. proglašeni najboljima na svijetu, pričaju nam, dogodio se nevjerojatan rast. Svi su "poludjeli" za vrhunskim ginom iz Hrvatske.

- Cijelu smo priču pokrenuli vlastitom ušteđevinom. Hrvoje je i dalje pilot Croatia Airlinesa, a ja sam radio za Intesa SanPaolo i zastupao devet velikih svjetskih banaka, radio sam u Egiptu. Imali smo novca, oko milijun kuna smo zajedno uložili u stvaranje destilerije. Neki si s tim novem kupe luksuzne automobile ili vikendice, a mi smo odlučili pokrenuti posao - priča nam Tomislav.

Zaneseno nam pokazuju svoju destileriju, smještenu na periferiji Zagreba u Jankomiru. Proizvodnja je digitalizirana, ali važne stvari rade se ručno. U jednoj velikoj posudi tako je borovica iz like, glavni sastojak gina. Macerira se u drugoj kadulja s Velebita, trećoj lavanda sa Hvara i Samoborskog Gorja, i četvrtoj gorka naranča iz Dalmacije te otoka, a drugi su proizvođači u svijetu koji su u svoj gin ubacili list masline koji se uzima s maslinika na Biokovu, na 400 metara nadmorske visine, jer su procijenili da je baš taj idealan. Za destileriju tako danas radi više od dvadeset kooperanata, od dobavljača, do prijevoznika i distributera.

Nevjerojatni su perfekcionisti, valjda je to pilotski mozak, komentira naša fotoreporterka Berislava. Sjedimo u njihovom uredu koji je sve samo ne tipičan. Pored kožnih kaučeva polica je s desecima boca ginova i viskija sa svih strana svijeta. S druge je strane stol za sastanke, a iza njega pravi laboratorij. Kad kažemo pravi, na to doista mislimo, jer tu su plamenici, menzure i bočice u kojima se eterična ulja ružmarina ili kadulje razdvajaju od alkohola. Tu se testiraju različite verzije ginova, a samo ono najbolje može dalje u destileriju pa na tržište. Hrvoje je glavni "kemičar", pročitao je desetke knjiga o destilaciji i "kuhanju" gina, završio edukaciju u Nizozemskoj (zemlji koja nam je svima i dala gin), pretvorio se u pravog poznavatelja kemijskih procesa koji prethode stvaranju vrhunskog pića. Pokazuje nam tako "srce" destilerije, uređaj u kojem, nakon cijelog napornog procesa pribavljanja sastojaka i maceracije nastaje finalni proizvod. U njegovoj cijevi metalne su spirale koje omogućuju da se arome zadržavaju, a viškovi odbacuju, tako da na vrhu, tamo gdje će izaći gin, dobiva samo najizbalansiranija tekućina.

Posebna su priča bačve koje koriste za odležavanje gina, svaka ima svoju karakteristiku i ima ih desetak vrsta. Koriste hrvatske, no najzanimljivije su one američke, "rabljene".

- Proizvode se od američkog hrasta koji je tvrđi od našeg. U njima se zatim odležava viski, a nakon toga se prodaju po svijetu. Upravo ta odležanost viskija zaslužna je za karakterističnu, pomalo dimnu aromu našeg odležanog gina - objašnjava Hrvoje. Njihova tvrtka "Duh u boci", naime, proizvodi dvije vrste gina. Jedan u inoxovim bačvama stoji najmanje dva mjeseca nakon čega je spreman za tržište, a drugi, cjenjeniji i skuplji, mora dugo stajati u hrastovim bačvama kako bi dobio svoju prepoznatljivu aromu.

Dečki su stvarno na sve mislili. Tako su htjeli biti drugačiji i kada su boce u pitanju.

- Gin je nastao kao lijek, koristili su ga mornari. Zato se današnji premium ginovi prodaju u bocama koje podsjećaju na nekadašnje bočice lijekova u ljekarnama. Mi smo među rijetkima, ako ne i jedini s ovakvim , kockastim dizajnom boce koje nabavljamo u Francuskoj. Na etiketama je zrakplov, dizajn Agencije Kofein. Svjesni smo da je avijacija romantizirana, svi žele biti piloti (smijeh), pa smo odlučili iskoristiti i taj element. Posebne su i čaše. Gin se često pije iz takozvanih "balonki", a mi smo iz Italije naručili čaše poznate staklarne "Luigi Bormioli". To su kristalne, dosta teške čaše, koje su ojačane titanom - pričaju nam Hrvoje i Tomislav.

U svojoj destileriji organiziraju eukacije barmena i ugostitelja jer im žele pokazati kako se gin pravilno pije i servira. Zanima i nas. Slijedi mala škola ocjenjivanja.

- Okus i miris gina ovisit će o tome što ste prije toga jeli i pili. Zato ocjenjivači dvanaest ati prije natjecanja ne jedu, kako bi okusni pupoljci bili maksimalno spremni za rad. Gin se stavlja u male čašice, nakon čega se blago rukom promiješa, a zatim se u njega puhne kako bi se oslobodile alkoholne arome koje se pomirišu. Tek onda se uzima mali gutljaj. Neki gin žvaču, drugi mućkaju, ali važno ga je nekoliko trenutaka zadržati u ustima kako bi se arome oslobodile po čitavom jeziku. Tek onda se proguta kako bi se doživio "aftertaste", koji je izuzetno važan kod završne ocjene proizvođača - otkrivaju nam.

Kada se sve navedeno uzme u obzir, čini se gotovo kao grijeh piti "gin tonic", vrhunsko piće razrijeđeno sa sokom. Teško pitanje, kažu.

- I da i ne. Mi ga pijemo čistog, ali gin se prvenstveno smatra ženskim pićem, iako ga vole i muškarci. Ne generaliziramo, no, muškarci vole čisto i jednostavno piće, zato je, recimo, viski popularniji među muškarcima nego ženama koje, pak, vole raznolikost okusa i vole vidjeti dekorirano piće. Ako se već radi gin tonic, važno je da je tonic što neutralniji. Tonici prepuni šećera drugog će dana izazvati mamurluk, a od čistog gina toga nema jer je on, zapravo ljekovit i borovica je prirodni antibiotik. Kvaliteta je ključna. Također, ako se proizvođač potrudio balansirati okus sa, kao mi, mediteranskim biljakam, onda je besmisleno u njega stavljati krastavac jer daje potpuno drugu notu piću, dok rbaš taj krastavac u neke ginove, koji su na bazi drugih eteričnih ulja, savršeno odgovara. Važno je da barmen razumije što radi i zato ih učimo kako se ispravno servira naš gin - kaže te nam na primjeru pokazuje. U čašu s velikim kockama leda (male su nedopustive jer se prebrzo otope i razvodne piće) stavlja gin, neutralni tonic, crvenu naranču i štapić cimeta te tri zrna kave koje valja zagristi prilikom ispijanja.

Zanima nas kakva im je bila prošla poslovna godina. Kafići i restorani nisu mogli raditi, no neki kažu da se pilo više nego ikad.

Objavio: www.jutarnji.hr