Bez čega ćemo ostati...

Ne moramo se tresti da ćemo ostati bez ulja, ali zato hoćemo bez krumpira, jabuka, mlijeka! Diljem Europe ograničavaju se količine za kupnju, pretresli smo situaciju u Hrvatskoj: evo što bi nas moglo snaći

Svaka globalna kriza, pa tako i rat u Ukrajini, iznova aktualizira problem samodostatnosti domaće poljoprivredne proizvodnje.

Kada na tržištu poljoprivrednih proizvoda nema poremećaja, malo tko se pita otkuda nam dolazi voće, povrće, mlijeko ili meso. Ali u uvjetima krize, zatvaranja granica i poremećaja robnih tokova opskrba stanovništva osnovnim živežnim namirnicama može se dovesti u pitanje.

Hrvatska trenutačno za vlastite potrebe može proizvesti dovoljno samo kukuruza, pšenice, ječma, zobi, uljarica, od voća mandarina, a od povrća kupusa.

Sve druge poljoprivredne kulture nisu dostatne za podmirenje rastućih potreba za hranom hrvatskog stanovništva, zbog čega je uvoz voća i povrća, ali i mlijeka i mesa, uvelike premašio domaću proizvodnju.

Kupus je jedino povrće kod kojeg u boljim proizvodnim godinama Hrvatska dostiže punu samodostatnost. Tržište je dobro opskrbljeno, a najvećim dijelom se nudi kupus iz domaće proizvodnje, tek su minimalne količine iz uvoza.

Nažalost u Hrvatsku se uvozi uglavnom sve, od kruha do meda, mlijeka u prahu, sira, krumpira, češnjaka, govedine, sijena i slame, pa kad se na tržištu dogode tektonski poremećaji, Hrvatskoj ozbiljno zaprijeti nestašica hrane.

Statistički gledano, Hrvatska u proizvodnji voća podmiruje 50% potreba, a u povrću 65%, dok se ostatak uvozi.

RH bi trebala imati samodostatnost većine poljoprivrednih proizvoda jer postoje uvjeti za proizvodnju.

Veliki problem za intenzivnu voćarsku proizvodnju je nepostojanje kapaciteta za skladištenje voća i povrća.

Osim toga u Hrvatskoj nema niti prerađivačkih kapaciteta što je nužno za preradu tržišnih viškova. Iz EU fondova se povlače minimalna sredstva koja ni približno nisu dostatna za izgradnju hladnjača i modernih skladišta.

Na tržištu nemamo ni domaćih jabuka. Prošlogodišnji proljetni mrazevi učinili su svoje pa je urod bio minimalan. Glavnina jabuka u Hrvatsku se uvozi iz Poljske. Za sada nema nikakvih problema u opskrbnim tokovima, ali to se preko noći može promijeniti.

Ništa bolja situacija nije ni sa proizvodnjom mesa. Republika Hrvatska u proizvodnji (junećeg, goveđeg i svinjskog) mesa samodostatna je od 60 do 70 posto, dok najviše proizvodimo meso peradi i njega nam najmanje nedostaje.

Dovoljan je to alarm za uzbunu da se na terenu nešto korjenito mora mijenjati, a zapuštena hrvatska polja na kojima može uspijevati sve osim banana, počnu obrađivati.

Prošle jeseni u Hrvatskoj su proizvedene minimalne količine krumpira.

Cijena mu je bila poprilično visoka, a poljoprivredne statistike su govorile da će se domaća skladišta isprazniti najdalje do veljače, kada će Hrvati biti prisiljeni jesti isključivo krumpir iz uvoza.

U rodnim godinama samodostatnost u proizvodnji krumpira u Hrvatskoj je oko 90 posto, a prosječno je godišnje uvezeno oko 34.000 tona krumpira, no prošla godina je bila ekstremno loša, pa su i brojke nepovoljnije.

Svakako, stanje sa zalihama krumpira nije bilo dobro ni prije rata u Ukrajini, a kako će ratna događaja utjecati na tržište krumpira, ostaje za vidjeti.

U slučaju tektonskih poremećaja na tržištu, Hrvatska bi mogla imati problem sa opskrbom mlijekom. Domaća proizvodnja je već nekoliko godina na koljenima, pa je glavnina mliječne industrije okrenuta prema uvozu.

Hrvatska u ovom trenutku raspolaže sa 1.563.000 hektara poljoprivrednog zemljišta.

Procjenjuje se da je državnog zemljišta gotovo 740.000 ha, a slobodnog državnog zemljišta za raspolaganje oko 400.000 ha.

Sve to govori u prilog intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji i proizvodnji hrane ne samo za vlastite potrebe nego i za izvoz.

Objavio: www.slobodnadalmacija.hr