Lička cicvara

Cicvara je jelo naših baka, koje je izrazito zdravo, a prednost mu je i ta što se brzo spravlja.

Cicvara se varila s vremena na vreme. Bogatiji su je spremali češće, a siromašniji, kad je neki svetac. Međutim, obavezno je na stolu bila cicvara na Božić i na Bogojavljenje (19. januara), prema onoj na¬rodnoj: „Bog se javi, cicvara se vari". Priprema se tako da se u kota' ili neki drugi sud, metne toliko masti da se „moreš ogledati, kad cicvara bude gotova". Kad mast ugori ili ucvrči, ulije se vruća voda. Kad voda zakuva (uzvari), metne se soli, a kukuruzno brašno se siplje polako i „vavje" mješa mješajom. 

Na kraju se umješa kao i palenta. Na Božić se cicvara spremala za ručak. Prije nek se sjede za sto jesti, ukućani se, uz molitvu: „Oče naš", prekrste, poljube se i sjednu ručati. Domaćin kuće prvi za'vati žlicom cicvaru a poslije njega istom žlicom i ostali ukućani.

Na kraju se za'vati žlica cicvare i ostavi za gredicu govoreći:
„Ovo tici rana, za godinu dana".
Jede se sa varenikom, mlijekom (poštrapa se) i basom.